UDRUGA ZA SLOBODNE INFORMACIJE "SINBAD"

Početna Deklaracija Projekti Aktualnosti Linkovi Kontakt



Naši ciljevi


Naši tekstovi:

- Uz projekte

- Publicistika

- Stručno

- Popularno

- Ostalo


Zanimljivosti


Download


Arhiva




Deklaracija



Među najznačajnije rezultate znanstveno-tehnološkog napretka naše civilizacije u posljednja dva-tri desetljeća, zasigurno se mogu ubrojati ostvarenja na području razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, koja su našla svoju primjenu u gotovo svim područjima života naše civilizacije, te su u tolikoj mjeri utjecala na čovjekov rad i svakodnevicu da se govori o informacijskoj revoluciji, što je termin čija aktualnost ne jenjava ni danas. Ovaj je razvoj u naše domove i na radna mjesta donio najprije osobna računala, zatim globalno umrežavanje (internet), da bi odmah potom došlo do prave poplave raznih drugih elektronskih novotarija, kao što su mobilni telefoni i mobilni internet, "društvene mreže" poput Facebooka ili Twittera, MP3 reproduktori i servisi za "skidanje" digitalizirane glazbe, elektroničko knjižarstvo i čitači digitalnih knjiga kao što je Kindle, pa iPad-ovi, PSP-ovi, GPS-uređaji i sl.

Mnoge od ovih tekovina našeg razvoja mogu poslužiti u vrlo korisne svrhe i značajnoj mjeri unaprijediti naš život i rad. Primjerice, digitalizacija duhovnih tvorevina ljudske zajednice, u prvom redu raznih pisanih dokumenata, ali i djela druge vrste (recimo tonskih / vizualnih sadržaja), u kombinaciji sa sveprisutnim internetom, omogućava najširu dostupnost relevantnih informacija sa svih područja ljudske djelatnosti čime se bitno unaprijeđuju mogućnosti našega obrazovanja, odnosno proširenja spoznajnih vidika i uvećanja kulturne i civilizacijske razine svih dijelova ljudske populacije. Nema sumnje da spomenuta tehnološka dostignuća mogu poslužiti kao materijalna osnova za dalju afirmaciji ljudskog znanja i stvaralaštva, kao i za uspostavu uistinu produktivne međuljudske komunikacije i suradnje na raznim zajedničkim projektima i da kao takva otvaraju nemjerljive prostore za naš zajednički prosperitet i napredak, te za individualno usavršavanje i osobnu realizaciju svakog ljudskog bića. K tomu, princip "nulte granične cijene" koji se pojavio usljed mogućnosti umnožavanja digitaliziranih dobara u proizvoljan broj primjeraka uz zanemarivu cijenu, ima značajne implikacije na gospodarsku paradigmu suvremenog globaliziranog svijeta, a s obzirom na svoju primjenjivost i na druge kategorije dobara koja se danas tretiraju kao "roba koja cirkulira na tržištu", otvara perspektive za uspostavu posve novih ekonomskih i društvenih odnosa u suvremenoj ili nekoj budućoj ljudskoj zajednici.

Nažalost, usprkos svim dobrim stranama informacijsko-komunikacijskih tehnologija i njihovom potencijalu za promjene na bolje, u praksi se pokazuje da se zahvaljujući njihovoj upotrebi, u mnogo većoj mjeri dešavaju promjene na gore. Umjesto oslobađanja kreativne energije ljudske vrste i produbljavanja razine ljudske komunikacije te jačanja društvenih veza i zajedništva među ljudima, čemu su se nekoć nadali mnogobrojni znanstveno-tehnološki optimisti, uključujući i potpisnike ovoga teksta, široka upotreba računala, mobitela, interneta, a posebice uključenost u tzv. "društvene mreže" doveli su, gledajući u globalu, do zarobljavanja ljudskih umova u nekim virtualnim svjetovima koji nemaju veze sa stvarnošću, a ni sa zdravim razumom, do uznapredovalog otuđenja ljudi jednih od drugih zbog krajnje površnog načina komunikacije kakav se prakticira i uči kroz "standardnu" upotrebu tih modernih komunikacijskih kanala, do degeneracije svijesti i savjesti suvremenog čovjeka zbog "buke" u tim kanalima kojoj je neprestano izložen i sljedstvene degradacije kulture zajedničkog življenja osobito u urbanim sredinama, te do gomile drugih negativnih efekata proizašlih iz tendencije da se čovjek prilagođava ovim tehnologijama, a ne da se te tehnologije prilagođavaju čovjeku. Smatramo da nije pretjerano reći kako one gorespomenute tekovine razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija danas postaju sve efikasnija sredstva za uništavanje društvene normalnosti. Pritom je posebno opasno što se čak i djecu u vrlo ranoj dobi pokušava uklopiti u te tobože moderne virtualne sheme i to ne samo kroz osobne inicijative neopreznih i tehnološki neprosvijećenih roditelja, već i kroz službene obrazovne institucije. Nesnalaženje naših pedagoških stručnjaka u pogledu ovih pitanja ono je što posebno zabrinjava - čini se da one koji u javnosti ukazuju na probleme ove vrste možemo nabrojati na prste jedne ruke. O politikantima raznih profila, sve do naših ministara obrazovanja, koji donose odluke koje se tiču ove materije, a koji se njome bave krajnje paušalno i "onako usput" da se i ne govori.

Ovdje treba naglasiti kako destruktivni efekti primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija nisu "pali s neba", dakle da njihov uzrok nije u tome što je naša civilizacija baš imala peh, pa su mnoge stvari vezane uz njezin razvoj krenule naopako, što bi se moglo zaključiti iz bajanja kojekakvih "eksperata" za ta pitanja koja možemo čuti u našim medijima. Ovi efekti proistječu jednostavno iz motiva s kojim su te tehnologije razvijane, a to očito nije bila namjera da se stvori nešto što će unaprijediti život ljudske zajednice ili je ta namjera bila sekundarna. Primarni motiv bila je zarada, odnosno težnja uspjehom u tzv. "tržišnoj utakmici" kroz koji se ostvaruju interesi korporativnih centara moći koji kontroliraju naš cjelokupni znanstveno-tehnološki razvoj, pa tako i onaj na području informatike i telekomunikacija, upravljajući pritom kompletnom informacijsko-komunikacijskom infrastrukturom današnjeg svijeta.

Zloupotrebu suvremenih tehnologija, ne samo informacijsko-komunikacijskih, treba zapravo promatrati u širem kontekstu komercijalizacije znanja i nametanja tzv. "tržišnog principa" u području tehnološkog razvoja koji je rezultirao katastrofalnim posljedicama za ljudsko društvo. Danas je već posve bjelodano (i to je empirijski utvrđena činjenica) da komercijalizacija i tzv. "tržišni princip" u intelektualnoj djelatnosti, odnosno uopće u sferi duhovnog stvaralaštva, dovode do "razvojnog bumerang efekta", fenomena da jedna tehnološkim napretkom ostvarena "pogodnost" (za život i rad ljudske zajednice) za sobom povlači niz "nepogoda", zbog kojih je njezin krajnji rezultat negativan tj. takav da predstavlja degradaciju postojećih standarda naše egzistencije. Ovaj efekt još je vidljiviji u nekim drugim područjima našeg razvoja, primjerice na području poljoprivrede, energetike, iskorištavanja prirodnih resursa, što su djelatnosti čije je tehnološko "usavršavanje" već u znatnoj mjeri ugrozilo naš opstanak na planeti Zemlji i samu tu planetu kao dinamički organizam koji živi i posreduje život.

Sastavni dio ove priče je i odnedavno uobičajena praksa preuzimanja tehnoloških ostvarenja i tehničkih rješenja razvijenih u "javnoj domeni", dakle u "nekomercijalnoj" (normalnoj) znanosti, od strane tehnoloških korporacija da bi ih one donekle usavršile i onda "privatizirale" tj. proglasile "svojim vlasništvom". Ta je praksa stvorila ne samo "tehnološke ikone" tipa Bila Gatesa (čija "ušteđevina" odgovara iznosu BDP-a naše zemlje) i burzovne mjehure od sapunice sa "tehnološkim indeksima" koji značajno destabiliziraju svjetski gospodarski sustav, već u prvom redu kaos u području znanstvenih istraživanja i sljedstvenu degeneraciju znanstvene zajednice unutar koje se, u uvjetima bjesomučne kompeticije i utrke za tzv. "rezultatima", ubrzano gube norme odgovornog odnosa prema vlastitom radu kao i prema društvu koje u krajnjoj liniji financira njihovu zanimaciju, zbog čega, recimo, danas čak i neka ključna pitanja našeg opstanka i razvoja ostaju zamagljena, bez jasnih i nedvosmislenih odgovora. Ovdje se zapravo radi o "problemu znanstvene istine" zbog kojega javnost (pa i ona znanstvena) zapravo ne zna što je na nekom području istraživanja činjenično utvrđeno, a što nije, komu se može vjerovati, a kome ne, tko radi na korist našeg prosperiteta, a tko na korist naše štete - spomenimo ovdje samo nedoumice vezane uz fenomen globalnog zatopljenja. Primjeri razvoja na području genetike, biotehnologije, farmaceutike ovdje su također posebno indikativni.

Spomenuta tendencija privatizacije znanstvenih dostignuća, ali i ostalih dijelova naše duhovne baštine, dovela je i do apsurdne situacije na području tzv. "zaštite autorskih prava", gdje se pravnim sredstvima nastoje ograničiti naše tehnološke mogućnosti i suziti prostori slobode koje su nam otvorile suvremene tehnologije, posebice one digitalne. Već uhodana praksa patentiranja gena, kompjuterskog koda ili velikih prim brojeva najbolje ilustrira razmjere ovoga apsurda u današnjem vremenu. Najnovija priča s ACTA-om samo je logična konzekvenca bezumlja onih koji su u stanju tako što smisliti i provesti u život.

Inače, nije naodmet istaći, premda on često navodi, primjer javnih medija, kod kojih je posebno vidljivo kako tržišni princip pogubno djeluje ako se primijeni u duhovnoj sferi. Stvari su u tom području dotjerale dotle da suvremene medije možemo nazvati metastazama na društvenom organizmu koje su već usmrtile, u duhovnom smislu, velik dio suvremene populacije (one hrvatske pogotovo).

Međutim treba također istaći da postoji i jedan alternativni način i smjer razvoja tehnologije čiji je motiv istinski razvoj i prosperitet ljudske zajednice ili drugim riječima opće dobro. To je zapravo onaj prirodan način i smjer našeg civilizacijskog napredovanja koji postoji oduvijek, a danas se smatra alternativnim jer je standardom ovdje postalo, kao što smo rekli, nešto drugo. U ovom smislu zasad najvažniji primjer predstavlja pothvat razvoja slobodnog softvera kojega je pokrenuo američki softverski stručnjak Richard Stallman prije gotovo trideset godina (ovdje se misli na GNU projekt i sve ostalo što je iz njega proizašlo), koji je uz ostalo pokazao kako je danas moguće organizirati i uspješno "zaokružiti" složene tehnološke projekte, koji se temelje na principu "otvorenosti" i nisu motivirani komercijalnim interesima, i to na globalnom nivou, tako da u njima sudjeluju stotine ili tisuće ljudi s raznih strana svijeta. To je ujedno dokaz postojanja spremnosti dijela inteligencije, ali i širih slojeva društva, da se priključe alternativnim tehnološkim poduhvatima, odnosno da ih na ovaj ili onaj način podrže. Stallmanova "Zaklada za slobodni softver" ("Free Softvare Foundation"), organizacija u okviru koje se ovaj razvoj (projekt) odvija također je potakla i idejnu borbu za promociju principa slobodnog (tj. normalnog) stvaralaštva u javnosti, te je dovela do uspostave Pokreta za slobodni softver i slobodne informacije, koji je već postao značajan faktor na globalnoj sceni (možda najefektniji primjer realizacije ovih ideja predstavljaju akcije Wikileaksa).

Udruga za slobodne informacije SINBAD priključuje se naporima Pokreta za slobodni softver i slobodne informacije svojim konkretnim projektima. Udruga se zalaže se za slobodnu razmjenu svih oblika informacija (koja nisu privatne prirode) - pisanih (knjige, znanstveni radovi, tehnička dokumentacija i sl.), glazbenih, vizualnih, programskih, u bilo kojoj formi, kao i za slobodno širenje znanja, te slobodan razvoj tehnologije. Ideju "copylefta" koju su Richard Stallman, Eben Moglen i drugi aktivisti pravno utemeljili u obliku "GNU Public License" (GPL), pod čijim su "okriljem" značajne rezultate ostvarili već deseci tisuća ljudi, želimo proširiti na sva područja vezana uz održanje života i interese društva. Posebnu pažnju Udruga će posvetiti problemu "vlasništva nad idejama", posebice "copyrightu" kao pojmu koji je u našu duhovnu djelatnost prokrijumčaren (pogotovo na ovim našim prostorima) na "mala vrata", bez ikakvog publiciteta i najave, i sada tu djeluje razorno, što se već u nekoj doglednoj budućnosti može pokazati fatalnom za naš društveni razvoj. Nastojat ćemo neprekidno ukazivati na potrebu da se i sami autori duhovnih tvorevina suprotstavljaju ideji "copyrighta" i ne dopuštaju da se njihova djela budu označena ovim znakom. Taj bi napor trebao dovesti do situacije da se "copyright" na nekom djelu u javnosti percipira kao znak kako s tim djelom nešto nije u redu.

Udruga planira posebnu pažnju posvetiti obrazovanju mladih generacija i upozoravati nadležne na opasnosti koje sa sobom donosi nekritički odnos i nepromišljeno korištenje digitalnih tehnologija u svakodnevnom životu, posebno elektroničkih multimedijalnih i komunikacijskih aparata za osobnu upotrebu. Zalagat ćemo se također i za reformu postojećeg programa školske nastave iz predmeta informatike, tako da slobodni koncepti i tehnologije dobiju primjereno mjesto. Ova bi reforma u nastavni proces svakako trebala uključiti i temu našeg odnosa prema suvremenim tehnologijama, koje u moderno vrijeme, kao što smo to već istakli, sve više postaju čovjekovi "gospodari", umjesto da mu služe i omogućavaju ugodniji i slobodniji život, pa je vrlo važno da se u okviru te teme istakne značaj ideje slobodnog softvera ili točnije ideja slobodnog znanja i slobodnih tehnologija, koje se nažalost, obično promatraju i promoviraju samo s neke uskostručne ("tehničke") strane, dok se njihova uloga u društvenim transformacijama modernog doba zapostavlja ili potpuno prešućuje.

Udruga će se nastojati angažirati i na promociji tradicionalnih znanja i njihovom produbljivanju, na stavljanju digitalnih tehnologija na njihovo pravo mjesto, te će ukazivati na potrebu njihovog korištenja u svrhu našeg zajedničkog razvoja i prosperiteta, a ne u svrhu prosperiteta povlaštene manjine. Naročit naglasak pritom bi trebao biti stavljen na borbu protiv informatike i informatizacije kao sustava kontrole nad društvom i pojedincem, te protiv ograničavanja čovjekove slobode i kreativnosti, što je tendencija koja na mnogobrojne načine realizira u našoj praksi (spomenimo ovdje samo tzv. "ISO sustav kvalitete" i slične besmislice). Osim publicističke i edukativne djelatnosti planiramo pokrenuti i rad na nekim konkretnim projektima razvoja slobodnog softvera.

Stajalište je Udruge da stvar znanstveno-tehnološkog razvoja čovječanstva ne smije biti prepuštena tehnološkim korporacijama, koje ga danas već skoro u potpunosti kontroliraju, odnosno transnacionalnoj oligarhiji u čijem su one vlasništvu, a koja očito želi zavladati globaliziranim svijetom, već da taj razvoj treba usmjeravati sama znanstvena zajednica, odnosno onaj njezin dio koji je uistinu posvećen realnim problemima našeg civilizacijskog napretka, a koji bi bio odgovoran narodu, tj. organima (direktne) demokracije koji taj narod predstavljaju. Zalagat ćemo se da se rad znanstvene zajednice učini transparentnim našoj javnosti, tako da se ona s njime može upoznati, diskutirati ga, ocjenjivati i usmjeravati. Isti bi princip trebao zaživjeti i u drugim sferama "duhovne proizvodnje", u umjetnosti, kulturi, obrazovanju i sl.

Udruga podržava sve pokrete koji se bore protiv globalizacije instrumentalizirane u svrhu pokoravanja drugih naroda tj. kultura i ostvarenja enormnih ekonomskih probitaka i neograničene moći, protiv EU kao birokratizirane institucije stvorene iz interesa korporativnih i bankarskih lobija ili protiv drugih institucija sustava koje ne rade za opće dobro. Udruga isto tako podržava autentične ekološke udruge i njihove napore u očuvanju prirodnog okoliša i tradicionalnog načina života, naročito u borbi protiv tzv. "biotech kompanija", GMO-a i svega drugoga što ugrožava život na našoj Planeti.

Pozivamo na kraju sve one koji se slažu s gore izloženim programom, a imaju volje i vremena za angažman na spomenutim područjima, da se jave na našu adresu i eventualno nam se priključe u zajedničkom radu, od kojega doduše sami nećemo imati neke neposredne koristi, ali koji će se možda jednom pokazati korisnim za sadašnjost i budućnost društva kojemu pripadamo.



Udruga "SINBAD" nastavlja rad Udruženja za razvoj slobodnog softvera "Little_Lion" ili LLn_grupe (link)


Created by scm